Na ovome mjestu želimo Vam dati kratki uvid u moguće pravne predmete koji u našem svakidašnjem radu uvijek znaju odigrati ulogu i s kojima se naši klijenti susreću.
Hrvatsko ostavinsko pravo
U međuvremenu prva generacija takozvanih „Gastarbeitera“ koja je pristigla u Njemačku pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća dolazi u godine u kojima suočavanje sa vlastitom smrću počinje igrati ulogu. Naravno da se postavlja pitanje što će se desiti sa vlastitim nasljeđem. Situacija postaje komplicirana kada se ostavina nalazi u dvije zemlje : u Saveznoj Republici Njemačkoj i u matičnoj zemlji. Upravo u toj poziciji nalaze se mnogi građani Republike Hrvatske koji žive ovdje u Njemačkoj.
U pogledu na njemačko ostavinsko pravo postoji cijeli niz mogućnosti savjetovanja, mi međutim želimo dati kratki pregled o bitnim aspektima hrvatskog ostavinskog prava. Za daljnja pitanja stojimo naravno na raspolaganju.
Po kojem pravu se ravna ostavina?
Načelno njemačko međunarodno privatno pravo za pitanja ostavinskog prava predviđa da se kod nasljeđivanja primjenjuje pravo države, kojoj ostavitelj u trenutku smrti pripada (članak 25 stavka 1 Uvodnog zakona Građanske zakonske knjige – EGBGB). To znači da za hrvatskog državljanina koji živi u Njemačkoj je mjerodavan hrvatski Nasljedni zakon (Zakon o nasljeđivanju – ZN), a ne njemačko ostavinsko pravo po Građanskoj zakonskoj knjizi – BGB (usporedi članke 19, 22 i sljedeće BGB). Ostavitelj međutim za svoju nepokretnu imovinu u Njemačkoj (kao što su npr. kuća, zemljište, stan) može izabrati njemačko pravo (članak 25 stav. 2 EGBGB), što se međutim u praksi malo koristi. Tu je već u međuvremenu nastupila značajna promjena, jer postoji na razini Europske unije pravilnik o nasljeđivanju, koji određuje da se dosadašnja primjena prava države, kojoj ostavitelj pripada, mijenja, te da se načelo lex nationalis mijenja u načelo primjene prava, gdje je ostavitelj imao svoj redoviti boravak. To može postati i te kako mjerodavno za slučaj da je ostavitelj primjerice bio hrvatski državljanin, ali je proveo cijeli radni vijek u Njemačkoj te je ovdje i preminuo. Po novom europskom nasljednom pravu, u nedostatku pisane oporuke, ubuduće će se od 17.08.2015. godine primjenjivati pravo države redovitog boravka, u gore navedenom primjeru prema tome njemačko ostavinsko pravo.
Po hrvatskom ostavinskom pravu postoje nasljednici prvog, drugog, trećeg i četvrtog reda. U tom redu dolazi do izražaja tko u kojoj obiteljskoj konstelaciji postaje nasljednik. Nasljednici prvog reda su potomci ostavitelja i njegov životni partner, nasljednici drugog reda su roditelji ostavitelja te njegov životni partner, ako ostavitelj nije imao potomke. U prva dva reda polazi se od toga da bračni drug dobiva polovicu ostavine. Ukoliko ostavitelj nema potomke i oba roditelja ostavitelja preminula su prije njegove smrti, onda bračni drug dobiva cijelu ostavinu (§ 11 ZN). Uostalom i braća i sestre ostavitelja mogu dobiti dio nasljeđa ako ostavitelj nema bračnog druga i ako su oba roditelja preminula prije njega. Treći i četvrti red dolazi do primjene ako ostavitelj nema potomke, nema bračnog druga, nema više živećih roditelja i isti nemaju potomke.
Izvanbračna zajednica
Vrlo zanimljiva i važna konstelacija nastaje, ako je ostavitelj živio u izvanbračnoj zajednici. Često se dešava da ostavitelj duže vrijeme živi sa životnim partnerom, bez da je taj suživot došao do pravnog učvrščenja u obliku braka. Iako nasljednici prvog reda, pogotovo djeca, često nemogu i ne žele vjerovati, životni partner ostavitelja stiče ostavinsko pravo i po zakonu se tretira kao nasljednik prvog reda, tj. kao bračni drug. Nije međutim uvijek jednostavno doći do primjene ostavinskog prava za izvanbračnog druga, jer po zakonu moraju biti ispunjeni određeni uvjeti u pogledu na postojanje izvanbračne zajednice, t.j. postoji upliv hrvatskog obiteljskog prava. Kao prvo mora biti ispunjen uvjet da je stvarno postojala izvanbračna zajednica, koja je karakterizirana kao trajna emotivna i ekonomska zajednica životnih partnera. Nadalje se na izvanbračnu zajednicu mora i primjeniti hrvatsko Obiteljsko pravo, što je vrlo teško i gotovo nemoguće, ako je izvanbračna zajednica življena izvan Republike Hrvatske, a životni partneri ne posjeduju zajednički hrvatsko državljanstvo. Jedan takav postupak utvrđivanja primjene hrvatskog ostavinskog i obiteljskog prava na izvanbračnu zajednicu predstavlja veliki vremenski izazov i takav postupak može potrajati više godina. Stoga je svakako preporučljivo da životni partneri koji žive u izvanbračnoj zajednici sklope ugovor po hrvatskom pravu o reguliranju imovinsko-pravnih odnosa u obliku izvanbračne zajednice po hrvatskom pravu. Time se daju otkloniti sve nedoumice od primjene za izvanbračne partnere sigurno mnogo povoljnijeg hrvatskog obiteljskog i ostavinskog prava.
Jedna od bitnih promjena u godini 2003. promjenjenog hrvatskog ostavinskog prava je ravnopravnost svih fizičkih osoba kod nastanka ostavine. To znači da su od tada ravnopravni bračni i izvanbračni životni partneri kao i iz tih veza nastali potomci. Povrh toga izvanbračni životni partner ima i pravo na dio imovine koja se stekla u životnoj zajednici i koja se može usporediti sa bračnom stečevinom. Zakonski nasljedni red samo onda dolazi do primjene, ukoliko ne postoji oporuka ostavitelja. Kao i u njemačkom ostavinskom pravu oporuka predstavlja poseban temelj za podjelu ostavine i time je izraz zadnje volje ostavitelja koji njome raspolaže svojim nasljeđem. Ista je vezana za nekoliko formalnih uvjeta koji moraju biti ispunjeni, kako bi oporuka bila pravovaljana. Hrvatsko ostavinsko pravo poznaje različite oblike oporuke koji se mogu razvrstati uglavnom po javnim i privatnim oporukama. Privatnu oporuku je ostavitelj osobno i bez nazočnosti držanih – javnih ustanova sastavio. Može se napraviti vlastoručno i pismeno, ali i usmeno pred svjedocima. Javna oporuka može biti sudska, tj. sastavljena ispred sutkinje ili suca, ili diplomatska, to znači sastavljena u inozemstvu pred hrvatskim dipolmatsko-konzularnim predstavništvom. Postoje još daljnji oblici javne oporuke kao takozvana vojna oporuka, oporuka na brodu ili međunarodna oporuka. Pismena oporuka međutim predstavlja i dalje temeljni oblik oporuke po hrvatskom ostavinskom pravu i može se relativno lako sastaviti. Ostavitelj mora kao središnju točku odrediti koja osoba će dobiti koji dio ostavine.
Gdje se u Hrvatskoj vodi ostavinska rasprava?
Za razliku od njemačkog ostavinskog prava ostavinska rasprava u Republci Hrvatskoj vodi se pred javnim bilježnikom. On određuje poziv za ostavinsku raspravu, kod čega je vrlo bitno – ukoliko je ostavitelj preminuo u Hrvatskoj – da se nasljednici pred nadležnim općinskim sudom o tome informiraju, koji javni bilježnik je za ostavinsku raspravu nadležan. Isti je onda obavezan pozvati sve osobe koje dolaze u obzir kao nasljenici. Ukoliko ne pozove sve moguće nasljednike, njegovo rješenje u ostavinskoj raspravi može ipak postati pravosnažno ako se zakonski žalbeni rokovi ne poštuju. Rok za žalbu kod rješenja o nasljeđivanju iznosi osam dana nakon pravovaljane dostave svim strankama u postupku. Ukoliko javni bilježnik zaboravi jednog od nasljednika, isti može i naknadno uložiti žalbu protiv rješenja o nasljeđivanju.
Koja je visina poreza na ostavinu u Njemačkoj?
Prilikom nasljeđivanja u pravilu nastaje obaveza plaćanja poreza prema državi. Ovisno o srodstvu prema ostavitelju i vrijednosti ostavine porez iznosi između 7% i 50 %. Bračni drug, djeca i unuci imaju vrlo visoke neoporezive stope. Kod bračnog druga odnosno životnog partnera neoporeziva slobodna stopa iznosi 500.000,- €, za potomka (dijete) 400.000,- €, za svako dijete preminulog vlastitog djeteta također 400.000,- €, za dijete živućeg djeteta 200.000,- €, za roditelje, baku i djeda 100.000,- €. Za ostale iz porezne klase II i III neoporeziva stopa je znatno niža te iznosi 20.000,- €. Porezna stopa kod vrijednosti ostavine (nakon odbitaka tzv. neoporezive stope) iznosi kod vrijednosti ostavine do 75.000,- € u poreznoj klasi I (bračni drug, životni partner, djeca, unuci, roditelji) 7 %, u poreznoj klasi II (braća i sestre, roditelji prilikom poklanjanja) 15 %, u poreznoj klasi III (kod svih ostalih) 30 %. Kod vrijednosti ostavine do 300.000,- € plaća se u poreznoj klasi I uz iste gore navedene osobe 11 %, u poreznoj klasi II 20 %, a porezna klasa III ostaje nepromjenjena do vrijednosti ostavine od 6.000.000,- €. Kod vrijednosti ostavine do 600.000,- € plaća se u poreznoj klasi I 15 %, u poreznoj klasi II 25 %, do 6.000.000,- € 19 %, u poreznoj klasi II 30 %. Porez na ostavinu plaća se poreznim vlastima u mjestu prebivališta ostavitelja, gdje je on redovito plaćao svoj porez, kod nekretnina je moguće oporezovanje i na mjestu gdje se nekretnina nalazi.
Koja je visina poreza na ostavinu u Hrvatskoj?
U Hrvatskoj je oporezivanje ostavine riješeno na drugi način. Nasljeđena i darovana nekretnina s nižom vrijednošću od 50.000,- kuna (osim upotrebljavanih osobnih automobila, motocikla, plovila i zrakoplova) ne oporezuje se. Porez na promet nekretnina pri nasljeđivanju, darovanju ili drugom stjecanju nekretnina bez naknade ne plaćaju bračni drug, potomci i preci te posvojenici i posvojitelji umrlog ili darovatelja. Oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina ostvaruje se podnošenjem prijave poreza na promet nekretnina i zahtjeva za utvrđenje prava na oslobođenje. Porez na promet nekretnina naknadno se plaća, ako se u roku od deset godina od dana nabave nekretnine nekretnina otuđi, ako porezni obveznik promjeni prebivalište izvan područja posebne državne skrbi i ako porezni obveznik uz prijavljeno prebivalište svarno i ne boravi na području posebne državne skrbi. Porezna obveza po osnovi nasljeđivanja, darovanja i stjecanja nekretnina bez naknade nastaje u trenutku pravomoćnosti sudske odluke ili odluke tijela državne uprave na temelju kojeg se stječu nekretnine i zaključivanja ugovora ili drugog pravnog posla na osnovi kojeg se stječe nekretnina. To vrijedi za državljane i pravne osobe iz država članica Europske unije koji stječu vlasništvo nekretnine u Republici Hrvatskoj. Daljnje detaljne i opširne informacije naći ćete na stranici porezne uprave Republike Hrvatske www.porezna-uprava.hr
Na nasljedstvo i darove plaća se onda porez, uključujući gotov novac, novčane dražbene vrijednosne papire i ostale pokretnine, ako im je vrijednost veća od 50.000,- kuna. Porez na nasljedstva i darove plaća se po stopi do 5 %, s time da je u županijskoj nadležnosti propisivanje visine porezne stope na svome području. U svim županijama je međutim propisana stopa poreza na nasljedstva i darove 5 %. U tom pogledu svakako je uputno, dobro i točno usporediti mogući porezni teret prilikom nasljeđivanja u Republici Hrvatskoj te u SR Njemačkoj.
Koje se mjere trebaju poduzeti prilikom smrtnog slučaja?
Kada ostavitelj umre njegova je rodbina zajedno s nasljednicima obavezna pobrinuti se za nekoliko formalnosti i riješiti ih. U to spada svakako nabavka smrtnog lista, možda i rješenja o nasljeđivanju, ako je to potrebno. U SR Njemačkoj to često u jednostavnim slučajevima nije potrebno, u Republici Hrvatskoj u pravilu je. Rodbina i nasljednici moraju možda odlučiti o obdukciji tijela i/ili uzimanju organa, ako je ostavitelj posjedovao iskaznicu o darovanju organa. Vrlo je važno da se sprovod organizira po želji ostavitelja, ta se želja u obliku pisane oporuke ili i usmene predaje svakako mora poštivati. Posljedice prisilnog nepoštivanja želje ostavitelja mogu biti vrlo neugodne, jer ostali nasljednici koji su u stanju dokazati želju ostavitelja mogu tražiti povratak tijela ostavitelja na željeno mjesto sprovoda što može izazvati vrlo teške i mukotrpne trenutke. Bitno je u trenutku smrti osigurati ostavinu i napraviti popis. Koliko postoji oporuka bitno je da se ista pohrani ostavinskom sudu ili da mu se stavi na raspolaganje. Ugovori ostavitelja moraju biti ispunjeni, računi moraju biti plaćeni. Ukoliko je ostavina pod velikim dugovima trebate dobro i precizno razmotriti da li se prihvatiti ili odreći nasljedstva.